Dio didaktike koji se bavi prostorom u kojem se izvodi odgojno-obrazovni proces naziva se odgojno-obrazovna ekologija. Odgojno-obrazovni proces se može izvoditi u prirodnoj sredini (šuma, obala rijeke, polje, livada), u društvenoj sredini (muzej, kazalište, tvornica, arhiv), ali najčešće se realizira u posebno uređenim prostorima unutar školske zgrade ili oko nje. To su predvorje, hodnici, učionice (univerzalne i specijalizirane), dvorane, knjižnica, radionice, praktikumi i sl. Oko škole imamo park, igralište, vrt, poligon i sl.

Uređenost prostora povezana je s filozofijom na koju je škola oslonjena pri izvođenju odgojno-obrazovnog procesa. U školi orijentiranoj na učenika teži se da prostori budu prilagođeni potrebama učenika ali i učitelja, te da se svi u tom prostoru dobro osjećaju, ali da su im dostupni različiti izvori, sredstva i pomogala kojima se mogu služiti. I prostori oko škole uređeni su tako da zadovoljavaju i estetske kriterije i da mogu zadovoljiti potrebe nastave, ali i da služe ljudima.

Ako se nastava izvodi izvan učioničkog i školskog prostora onda se govori o izvanučioničkoj nastavi, izletima i ekskurzijama. Ekskurzije imaju više nastavnu funkciju, a izleti su kraći izlasci u prirodnu sredinu i naglašenija je rekreativna strana.