Prilog | Veličina |
---|---|
Covjek.ppt | 1.47 MB |
U pedagogiji uvijek polazimo od neke teorijske slike čovjeka pa to vrijedi i za didaktiku. Zavisno od koje teorije polazimo razlikujemo se po pristupu odgojno-obrazovnom procesu. Jedno od osnovnih pitanja je da li je čovjek u suštini dobar ili zao.
Već u bajkama koje pričamo djeci govorimo im o dobrim i zlim ljudima simboliziranim u dobrim vilama i zlim vješticama. Ovim pitanjima bave se pojedine religije, različite grane umjetnosti, ali i znanosti. Dok Freud govori o Idu kojim upravljaju nagoni i naporima Ega da drži svoju nesputanu prirodu pod kontrolom, bihevioristi vide čovjeka kao "crnu kutiju" na koju utječu vanjski stimulansi oblikujući ponašanje. U prvom slučaju možemo govoriti o zloj ljudskoj prirodi koja pod utjecajem odgoja i društvenih normi biva na neki način ukroćena u drugom slučaju smo bliži shvaćanju da vanjski utjecaji, kao i odgoj i obrazovanje, mogu u čovjeku razviti i dobro i zlo samo se radi o kvaliteti tih utjecaja.
Humanisti pak smatraju da je čovjek u svojoj suštini dobar i teži dobru. Koliko će čovjek biti konstruktivan ili destruktivan zavisi od uspješnog zadovoljavanja njegovih osnovnih potreba koje možemo grupirati u biološke, socijalne i samoaktualizacijske. Kritizirajući Freuda, što je svoju teoriju razvio proučavajući bolesne ljude, Maslow je analizirao samoaktualizirane pojedince i utvdio da uglavnom imaju pozitivne karakteristike.
Glasser smatra da čovjek vlastitim ponašanjem, koje može biti uspješno ili neuspješno, utječe na osobni razvoj koji se može kretati prema samoaktualizaciji ili prema poremećajima i ovisnostima. Koliko čovjek uspije razviti potencijalnog čovjeka u sebi toliko je sretna i zadovoljna osoba. Čovjek sam bira da li će se okrenuti akciji ili depresiji. Uvijek postoji mogućnost da se pojedinac okrene u pravcu osobne aktualizacije pa Fromm kaže da se čovjek rađa cijelog života i potpuno se rodi tek kad umire.
Ako polazimo od teorije da je čovjek zlo biće onda ćemo zagovarati različite oblike represivnog odgoja i obrazovanja, ako pak mislimo da je dijete materijal koji treba preoblikovati onda smo zagovornici orijentacije koju neki pedagozi nazivaju "kiparom". Humanistička orijentacija bliža je usporedbi s "vrtlarom" koji stvara uvjete kako bi se ljudska jedinka mogla razviti u svojoj jedinstvenosti i autentičnosti.