Polazeći od humanističke teorije odgojno-obrazovna intencija (cilj i zadaci) ima svoj individualni i društveni aspekt. Individualni aspekt se odnosi na interese (spoznajne, doživljajne i psihomotorne) i potrebe (biološke, socijalne i samoaktualizacijske). Iako se odgoj i obrazovanje isprepliću ipak se interesi odnose na obrazovanje, a potrebe na odgoj. Budući da je čovjek društveno biće on svoje interese i potrebe može zadovoljiti samo u odnosu s drugim ljudima dakle u društvu. U društvu postoje sfere koje su okrenute zadovoljavanju pojedinih potreba i one su artikulirane sustavom vrijednosti (egzistencijalna, sfera društvenih odnosa, te kulture i stvaralaštva) i interesa iskazanih kroz određena dostignuća (znanost, umjetnost, tehnologija). Vrijednosti se odnose na odgoj, a postignuća na obrazovanje.

Cilj je općenitije izražena odgojno-obrazovna intencija, a zadatak je konkretizacija cilja. Na didaktičkoj razini nije moguće precizirati obilje ciljeva i zadataka koji se postavljaju u odgojno-obrazovnom procesu, ali je moguće prikazati njihovu strukturu. U tome nam može pomoći matrica odgojno obrazovnih zadataka koja pokazuje odnos individualnog i društvenog aspekta zadataka, ali i odnos zadataka odgoja i obrazovanja.

Društveni aspekt cilja i zadataka odgoja i obrazovanja artikulira se odgojno-obrazovnim programom ili kurikulumom gdje se definiraju vrijednosti (egzistencijalne, društvene i humanističke) i postignuća (znanstvena, umjetnička i tehnološka) koja se žele usvojiti u odgojno-obrazovnom procesu. Individualni aspekt može artikulirati samo nastavnik u suradnji s učenicima i to tako da utvrdi njihove potrebe (biološke, socijalne i samoaktualizacijske) i interese (spoznajne, doživljane i psihomotorne). Odgojno-obrazovni proces (nastava) tako je stalno jedna složena interakcija i ispreplitanje kako odgoja i obrazovanja tako i individualnih interesa i potreba i društvenih vrijednosti i postignuća.