Teddyja Stallarda svakako se smatralo kao „jednoga od posljednjih“. Nije pokazivao zanimanje za školu, nosio je prljavu, izgužvanu odjeću, nikada se nije češljao, bio je jedan od onih učenika s bezličnim izrazom lica. Kada bi mu se gospođica Thompson obratila, uvijek je odgovarao jednosložnim riječima. Neuglednoga, nemotiviranoga i zamišljenoga bilo je jednostavno teško voljeti.

U prilogu je originalna priča i prezentacija načinjena na tu priču.