Projekt je započet početkom devedesetih i imao je nekoliko aspekata. U suradnji s pojedinim nevladinim udrugama iz zemlje i inozemstva počela je edukacija za nenasilje i suradnju, te za rad na traumi. Prvenstveno za članove tih udruga, ali i za prognanike i izbjeglice kako u Osijeku tako i u ostalim ratom zahvaćenim dijelovima. U Mohaču je realiziran projekt "Peace Bridge" u okviru kojeg su organizirani susreti s ljudima koji su prije rata radili zajedno, a sada su bili razdvojeni ratom, a organizirana je i "Kuća susreta" za razdvojene obitelji. Zatim je realizirano nekoliko ciklusa edukacija za učitelje osnovnih i srednjih škola, te odgajatelje. Teme su bile nenasilje, rješavanje sukoba, govor nenasilja, zdravstveni odgoj i ekološki odgoj.

Bognar,L. (1993.) Kako odgajati nakon Vukovara, Djeca u ratu i poslije rata, Zbornik radova s međunarodnog savjetovanja, Osijek, str. 163-169.

Bognar,L. (1993.) Odgoj za mir i nenasilje, Život i škola, br.4, god. 42. Osijek, str. 407-418.

Bognar,L./Bagić,A./Uzelac,M. (1994.) Budimo prijatelji, Priručnik odgoja za nenasilje i suradnju, Slon, Zagreb, 213 str.

Bognar,L. (1998.) Problems and Perspectives in the Development of Schooling in Croatia, Southeast European Educational Initiatives and Co-operations for Peace, Mutual Understanding, Tolerance, and Democracy, CSBSC, Graz, str. 63-75.

Bognar,L. (1998.) Ein weiter Weg,  Ost-West Informationen, br. 3. Graz, str. 19-23.