Pri unošenju promjena uvijek polazimo od postojeće škole koju treba kritički analizirati. Probleme treba egzaktno utvrditi i točno definirati. Potom se ide na stvaranje novog modela koji mora biti teorijski utemeljen i praktično ostvariv što znači da model trebaju kreirati teoretičari i praktičari i u školama koje se za to opredijele. Nakon što je kreiran model on ide u eksperimentalnu primjenu koja se realizira po principima akcijskog istraživanja pri čemu se mijenja i dorađuje. Poslije se ide u implementaciju.
Dr.sc. Branko Bognar godinama se bavi suštinskim promjenama u školama pa ovdje dajem poveznicu na dva njegova teksta koji o tome govore:
Bognar, B. (2009). Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojnoj praksi posredstvom akcijskih istraživanja. Odgojne znanosti, 11(2), 399-414.
Bognar, B. (2016). Kako do suštinskih promjena u obrazovnom sustavu? U R. Jukuć, K. Bogatić, S. Gazibara, S. Pejaković, S. Simel, A. Varga, V. Campbell-Bar (ur.), Zbornik znanstvenih radova s Međunarodne znanstvene konferencije Globalne i lokalne perspektive pedagogije (str. 324-334). Osijek: Filozofski Fakultet Osijek
Prilog | Veličina |
---|---|
Kako se vrše promjene u školama.pdf | 575.03 KB |