Volim Tadijanovićevu poeziju. On je pjesnik mog zavičaja i u njegovim pjesmama su slike, zvukovi i mirisi mog djetinjstva. U njima putuju oblaci, prelijetaju ptice, zrije grožđe i mirišu dunje, a dječak sjedi u sjeni vrbe. Prije dosta godina uglazbio sam njegovu pjesmu "Visoka žuta žita", a sad sam ju aranžirao za tamburaški orkestar. Zvučni zapis načinjen na programu NWC je orkestar sastavljen od flauta, violina, gitare, čela i contrabasa jer program pored velikog broja instrumenata nema tambure niti bilo koji trzalački isntrument pa nije moguće čuti kako bi zvučao tamburaški orkestar.

Kada u rumene zore

Ili u jasna jutra

Prolazim

Poljima rosnim

Gdje mlad vjetar njiše teške klasove

Visokog žutog žita,

Iznenada stanem,

I gle:

Moje srce, od radosti, glasno kuca

Kao zlatan sat.